Dugo prije nego što je postala svjetski poznato skijalište i simbol zimskog sporta, Cortina d’Ampezzo bila je mali planinski grad čiji je život bio zasnovan na zanatima. Smještena među Dolomitima, daleko od velikih trgovačkih centara, Cortina je vijekovima razvijala samoodrživu zajednicu u kojoj su vještina ruku i znanje zanata bili ključ opstanka.
Drvorezbari su koristili bogatstvo planinskih šuma da oblikuju namještaj, alate i ukrasne predmete. Stolari i tesari gradili su kuće, štale i kolibe prilagođene dugim i surovim zimama. Kovači su izrađivali metalne alate, potkove i dijelove neophodne za poljoprivredu i prevoz, dok su obućari ručno pravili čvrste kožne čizme namijenjene kretanju po snijegu i planinskom terenu. Posebno mjesto imale su i tkalje i krojači, koji su izrađivali vunenu odjeću i tradicionalne nošnje .
U takvom okruženju zanati nisu bili samo zanimanja, već način života. Znanje se prenosilo s koljena na koljeno, a preciznost, strpljenje i osjećaj za detalj postali su dio identiteta grada. Upravo će te osobine kasnije omogućiti Cortini da se razvije i prilagodi novom vremenu.
Velika prekretnica u istoriji grada dogodila se 1956. godine, kada je Cortina d’Ampezzo bila prvi put domaćin Zimskih olimpijskih igara. Otvaranje Olimpijade simbolično je označilo izlazak ovog nekada zanatskog planinskog mjesta na svjetsku scenu. Nešto slično se dogodilo i sa Sarajevom 1984. godine, takođe zanatski centar, s tim da je grad bio mnogo veći, a istorijski poznatiji od Cortine, iako u to vrijeme sa ne previše razvijenim skijalištima.
Sportski objekti i infrastruktura u Cortini građeni su u duhu modernog doba, ali s jasno vidljivim tragovima lokalne tradicije i zanatske preciznosti. Ceremonija otvaranja ovogodišnjih Olimpijskih igara predstavljala je susret prošlosti i budućnosti – grad nastao na drvetu, gvožđu i ručnom radu postao je pozornica globalnog sportskog događaja.
Otvaranjem Zimskih olimpijskih igara 2026. Cortina d’Ampezzo se još jednom vratila u centar svjetske pažnje. Decenijama nakon svoje prve Olimpijade, grad ponovo potvrđuje da njegov savremeni izgled počiva na dubokim istorijskim temeljima. Iza blještavila reflektora, savremenih borilišta i ceremonija stoji nasljeđe zanatskog rada koje je oblikovalo Cortinu kroz vijekove.
Na taj način, današnje Olimpijske igre ne predstavljaju samo sportski spektakl, već i simbol kontinuiteta. Od skromnih radionica drvorezbara, kovača i obućara do globalne olimpijske scene, Cortina d’Ampezzo ostaje primjer kako su zanati i ručni rad mogli izgraditi grad sposoban da ugosti cijeli svijet, a da pritom sačuva svoj identitet.
Darko Udovičić
SVIJET ZANATA 