O svijećama

Kada se tuguje i kada se slavi obično se pale svijeće. Pale se i kada nestane struje.

Uskoro su praznici, pa će neko zbog vjerskih običaja, a neko zbog estetike, ljepote i dekora u ovo praznično doba zapaliti jednu ili više njih i tako ukrasiti svoj dom pred Božiće ili Novu godinu.

Postoje one mirisne i one crkvene. Svaka gori i odgorijeva. Svaka služi da se obilježi nešto. Kroz puštenu suzu ili kroz smijeh i sreću.

Pravljenje svijeća je neka vrsta zaboravljenog starog zanata i običaja. One se prave od  parafina, a nekada su se pravile od loja i voska od pčela i bile su kvalitetnije , a u sredini je uvijek fitilj koji kada se zapali topi vosak i tako svijeća odgorijeva.

Postoje različite tehnike izrade svijeća, poput lijevanja, valjanja, ukrašavanja i drugih. Lijevanje je najčešća tehnika i sastoji se od topljenja voska i ulijevanja u kalup.

Svijeće su pronađene vrlo davno. U početku su to bili grubo napravljeni valjci od voska ili neke čvrste masti, kroz čiju je sredinu prolazilo biljno vlakno ili komadić platna umjesto fitilja. I svijeće od pčelinjeg voska su upotrebljavane još od najranijih vremena. Sada se one prave serijski i jako malo pojedinaca pravi ovaj korstan proizvod. Poneka crkva ili manastir još ih prave za svoje potrebe.

Fotografije: Darko Udovičić Svijet zanata i Pexels