Riječ dunđer nekada je jednostavno označavala građevinskog majstora, čovjeka koji zna zidati, malterisati, popravljati kuće i raditi druge građevinske poslove. U tradicionalnim sredinama dunđer je bio zanatlija od kojeg se očekivalo znanje, iskustvo i vještina.
Međutim, kroz svakodnevni govor riječ dunđer je vremenom dobila i drugo, pogrdno značenje. Danas se njome često opisuje neprecizan i površan majstor koji je sklon fušeraju. Zato ćete čuti: ’Nemoj njega zvati, on je dunđer’. Ponekad se ovaj izraz koristio i za loše majstore koji su se bavili finijim, estetskim poslovima. Ako se takav osjetljiv rad radi grubo, na klesarski ili zidarski način, rezultat jednostavno ne može biti precizan i pun finesa.
Zanimljivo je da ista riječ može imati potpuno različito značenje, zavisno od toga kako je izgovorena i u kakvom se kontekstu koristi. Kada kažemo „dobar dunđer“, riječ može označavati čovjeka koji je vješt i iskusan. Ali kada kažemo „kakav je ovo dunđer“, ona postaje uvreda i označava lošeg ili nesposobnog majstora.
Zato nije dovoljno samo znati šta riječ „dunđer“ znači u rječniku. Treba čuti kako je čovjek koristi. U jednoj rečenici ona može biti naziv za starinski zanat, a u drugoj kritika nečijeg rada.
To je čar jezika u kojem riječi nisu statične u rječnicima već žive i mijenjaju značenje kroz ljude koji ih koriste.
Tekst: Darko Udovičić
Naslovna foto: Pexels Magda Ehlers
SVIJET ZANATA 