Nebojšu Savića poznajem jako dugo. Ovaj sposobni i jako kvalitetni optičar, koji je postao prepoznatljivo lice naselja Ciglane u Sarajevu, učio je svoj zanat od sarajevske Treće gimnazije do škole u Francuskoj u kojoj je proveo jedan veliki dio svog života. Uz kafu i probu mojih dioptrijskih naočala razgovarao sam sa Nešom o raznim stvarima koje su vezane za njegov zanat. O problemima, lijepim momentima sa klijentima, kvalitetu i trendovima…

„Kada biraju dioptrijske naočale, ljudi se, bez obzira gdje žive, najčešće vode kvalitetom, udobnošću i trajnošću, dok su cijena i brend često u drugom planu. Kod sunčanih naočala situacija je nešto drugačija – tu brend ima veću ulogu, jer kupcu predstavlja svojevrsni prestiž, ali i osjećaj sigurnosti da kupuje provjeren proizvod“ – kaže Nebojša.
Navodi da na velikim svjetskim tržištima optičarskom industrijom uglavnom dominiraju „veliki lanci“ sa stotinama poslovnica i ogromnim sredstvima za marketing. Logično, takvim sistemima manje optičarske radnje na našem prostoru teško mogu konkurisati kada je riječ o reklamiranju i privlačenju kupaca.
„Ipak, tehnologija i materijali danas mijenjaju odnos prema brendu. Savremeni materijali koji se koriste u proizvodnji naočala dostupni su i manje poznatim proizvođačima. Titanij, na primjer, omogućava izradu laganih, čvrstih, savitljivih i antialergijskih okvira. Za kvalitet proizvoda zato nije presudno samo ime koje stoji na okviru“ – objašnjava Savić.

U okolnostima gdje mnogo detalja utiče na poslovanje dotičemo se i pitanja lokacije optičarske radnje.
„Na prvi pogled, najbolja lokacija je strogi centar grada, gdje svakodnevno prolazi najveći broj ljudi. Međutim, iskustvo pokazuje da sama lokacija nije garancija uspjeha. Na kraju, kvalitet proizvoda i usluge odlučuje hoće li se kupac vratiti. Radnja koja nije u strogom centru može imati i jednu važnu prednost – više vremena za svakog kupca. Dok se u velikim i prometnim prodajnim prostorima ponekad sve svodi na brzinu prodaje, manja radnja može ponuditi individualniji pristup, razgovor i savjetovanje“.
Izazov za manje optičare predstavljaju i veliki distributeri poznatih brendova. Da bi dobili određeni brend, trgovci često moraju kupiti znatno veću količinu robe od one koju su prvobitno planirali.
„Takva roba može ostati na policama godinama. Iako naočale nemaju rok trajanja poput hrane, moda se mijenja, a kupci iz godine u godinu traže drugačije modele. Zato je izbor asortimana jedan od najvažnijih aspekata poslovanja. Umjesto da se radnja fokusira samo na skupe i poznate brendove, cilj je ponuditi nešto za svakoga – i za kupca koji želi izdvojiti više novca za naočale, ali i za onoga ko traži kvalitetan proizvod po pristupačnijoj cijeni. Upravo u tome je prednost lokalnog optičara“.



Optičar ne bi trebao da bude samo trgovac koji prodaje okvir i stakla. On je istovremeno neko kome se ljudi vraćaju kada treba popraviti naočale, provjeriti vid ili dobiti savjet.
„Dobar optičar treba biti profesionalan i ozbiljan, ali istovremeno i dobar komšija. Neko kome se može doći na razgovor, popiti kafa, popraviti naočale ili jednostavno svratiti.



U vremenu velikih lanaca, skupih reklama i poznatih brendova, upravo taj lični odnos može biti najveća prednost male lokalne optičarske radnje kao što je Optika shop. Dobar proizvod privuče kupca, ali dobar odnos učini da se kupac vrati“.
Tekst, video i foto: Darko Udovičić