Vodenica je stari mlin koji koristi snagu vode za pokretanje mlinskog kamena kojim se nekada mljelo žito i dobijalo brašno. Prije nego što su postojali savremeni električni mlinovi, vodenice su imale veoma važnu ulogu u svakodnevnom životu ljudi. Žubor vode, svjež vazduh i lijepa priroda koja ih je često okruživala davala su idiličnu sliku tadašnjeg vremena, ali i napornog posla. Mlinar je u stara vremena bio zanatlija.
Za izgradnju vodenice bilo je potrebno veliko znanje i zanatska vještina. Najčešće se gradila od drveta i kamena, u blizini rijeke ili potoka. Majstori su prvo pravili čvrstu konstrukciju, zatim vodeni točak, osovinu i posebne mlinske kamenove. Voda se usmjeravala kroz poseban kanal kako bi pokretala točak, a on je preko osovine pokretao gornji mlinski kamen. Između dva kamena stavljalo se zrno žita koje se usitnjavalo u brašno.
Vodenice su služile za mljevenje pšenice, kukuruza, ječma i drugih žitarica. Dobijeno brašno koristilo se za pripremanje hljeba, pogača i drugih jela. Mlinar je bio majstor koji je upravljao vodenicom i brinuo se da sve pravilno funkcioniše.
Osim što su bile važne za prehranu stanovništva, vodenice su bile i mjesta okupljanja ljudi. Tu su se u stara vremena komšije i mušterije susretale, razgovarale i razmjenjivale vijesti. Danas su mnoge stare vodenice nestale, ali one koje su sačuvane predstavljaju vrijedan dio naše tradicije i kulturnog naslijeđa. Najviše vodenica u BiH je bilo rasprostranjeno u Krajini, Jajcu i srednjoj i istočnoj Bosni.
Vodenica nije bila samo objekat za mljevenje žita, već simbol ljudske domišljatosti, pojam teškog rada i života u skladu s prirodom.
Darko Udovičić
