U mnogim malim turističkim mjestima u Bosni i Hercegovini i regionu turizam se i dalje zasniva gotovo isključivo na kratkotrajnoj, periodičnoj sezoni – na samo tri ljetnja ili zimska mjeseca, u zavisnosti o kojem podneblju se radi. Takav model proizvodi privremeni prihod, ali ne stvara stabilnu lokalnu ekonomiju, ne zadržava stanovništvo i ne razvija dugoročnu vrijednost turističkog prostora. Van glavne ljetnje ili zimske sezone, mjesta često ostaju bez ikakvog sadržaja, bez organizovanih aktivnosti i bez razloga za dolazak posjetilaca.Postoji jedan mali izuzetak i vezan je za jug i morske predjele-u posljednjih nekoliko godina sezona se produžila. Nezvanično sezona počinje krajem aprila, a završava krajem oktobra. Međutim, ovaj trend nije isključivo povezan sa dodatnim turističkim ponudama, atrakcijama i aktivnostima, nego prije svega sa klimatskim promjena – ekstremne vućine i sve duži topli vremenski periodi. Ozbiljno produženje sezone zahtijeva strukturnu transformaciju turističke ponude i lokalnog razvoja, oslonjenu na relevantne sadržaje i stabilne modele finansiranja.
Promjena koncepta
Održivi razvoj turizma ne podrazumijeva samo ekstenziju sezone i večernje događaje, već razvoj raznovrsnih turističkih proizvoda koji funkcionišu i izvan glavnih tokova posjetilaca kao što su:
– aktivni turizam: prirodne i trim staze, maratoni, biciklizam, tematske ture
– kulturne i gastronomske ponude: kreativna kuhinja, tradicionalna kuhinja u raznim varijacijama
– edukativni programi: duže ili kraće sertfikovane radionice (osnove vinogradarstva, pravljenje bačvi za vino, pravljenje i restauracija čamaca, kako se lovi riba, tkanje i šivenje, gluma, režija…). Uvijek je ljepše nešto naučiti u autentičnom podneblju tog zanata ili zanimanja
– kreativni programi: seminari, radionice i partnerstva sa obrazovnim institucijama, festivali…
– wellness i zdravstveni boravak: banje, specijalizovani tretmani, ugovori sa doktorima specijalistima za neku rijetku bolest ili neobičan tretman
– digitalni nomadski i radno‑rekreativni programi: turističke i boravišne aktivnosti prilagođene ljudima koji rade na daljinu ili kombinuju rad i odmor. Ovi oblici turizma ne zahtijevaju masovne investicije, već podstiču dublju povezanost između zajednice i posjetilaca, čime doprinose stvaranju stabilnih, cjelogodišnjih tokova.
– Vjerski turizam
Ljudi kao nosioci razvoja
Najbitnija stvar u svemu ovome su sposobni i stručni ljudi. Razvoj turizma je ljudski proces, a ne infrastrukturni. Ključni resurs su ljudi koji žive i rade u mjestu, njihove vještine i sposobnost da izgrade privlačne i autentične sadržaje i pronađu finansijska sredstva za razvoj. Ključne uloge u lokalnom turističkom ekosistemu čine:
– Koordinator razvoja – osoba ili institucija (npr. turistička zajednica, lokalna razvojna agencija) koja povezuje aktere, inicira procese, traži novac i projekte i upravlja partnerstvima
– Lokalni nosioci sadržaja – ugostitelji, vodiči, zanatlije, proizvođači hrane i drugi lokalni akteri čija znanja i proizvodi postaju turistički doživljaji.
– Operativna podrška – organizacija, logistika i administracija događaja i programa.
– Marketing i komunikacije – fokus na autentičnu digitalnu i offline promociju, često u saradnji s freelancerima ili malim timom.
– Edukativna podrška – povremeno angažovani stručnjaci za obuke, razvoj kompetencija i dizajn proizvoda.
Ovaj model ne zahtijeva velike timove, već fokusirane i međusobno povezane uloge.
Da bi se ovakvi modeli preveli u konkretne projekte, potrebna je odgovarajuća finansijska podrška. Osim lokalnih ulaganja i partnerstava, značajnu ulogu igraju EU fondovi i međunarodni programi, koji su dostupni i operativno prilagođeni za projekte turizma, razvoja ruralnih područja i lokalne infrastrukture.
EU fondovi i programi relevantni za turizam
EU Single Market Programme – Tourism
– Inovacije u turističkoj ponudi, digitalizacija usluga, razvoj održivih proizvoda i jačanje sposobnosti destinacija van sezone.
– Grantovi dostupni turističkim organizacijama, malim i srednjim preduzećima, klasterima i mrežama partnera.
INTERREG i prekogranična saradnja
– Podstiču zajedničke projekte između BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
– Idealno za tematske rute, zajedničke proizvode i infrastrukturne inicijative.
Creative Europe
– Fokus na kulturne i kreativne industrije, valorizaciju baštine i podršku lokalnim umjetnicima.
Erasmus+
– Obuke i profesionalni razvoj lokalnih turističkih radnika, razmjena iskustava, razvoj kompetencija u upravljanju destinacijom.
Monopolizacija: opasnost i kako je izbjeći
Zašto je monopol problem? Ako jedna agencija, firma ili pojedinac kontroliše sve aktivnosti, lokalni razvoj postaje zavisan o jednom subjektu. Lokalni proizvođači i ugostitelji mogu biti marginalizovani, što smanjuje autentičnost i inovacije. Novac i investicije koncentrisane su u „jednoj ruci“, a van sezone monopol može jednostavno “pauzirati sve aktivnosti”, što paralizuje lokalnu ekonomiju, a ograničava se mogućnost apliciranja za EU fondove, jer programi često zahtijevaju više partnera i zajedničku saradnju.
Ko traži investicije i kako se organizovati
Investicije ne traži pojedinac (iako ih često on piše), već akteri:
– Lokalne turističke zajednice, kao nosioci procesa razvoja.
– Lokalne razvojne agencije, kao administrativni i organizacijski oslonci.
– Partnerstva i klasteri, uključujući privatne subjekte i civilni sektor.
– Konzorciji malih i srednjih preduzeća, koji zajednički razvijaju proizvode i apliciraju na projekte.
Proces uključuje mapiranje resursa i ljudi, identifikaciju ključnih proizvoda, izradu koncepta i projektne aplikacije, te implementaciju i praćenje učinaka.
Transformacija turizma u malim mjestima zahtijeva prelazak sa sezonskog i fragmentisanog modela na cjelogodišnji, kordinisan, lokalno integrisan i finansijski održiv sistem.
Ključni elementi uspjeha su:
– ljudi i njihove kompetencije
– raznovrsni i autentični turistički proizvodi
– strateško korištenje EU fondova i drugih programa,
– organizovana struktura nosilaca projekata i partnerstava
– sprječavanje monopolizacije kroz transparentnost, klastere i participaciju.
Takav pristup ne samo da stabilizuje lokalnu ekonomiju, nego i ojačava identitet zajednice, otvara mogućnosti za dugoročni razvoj i čini destinaciju otpornijom na ekonomske i sezonske fluktuacije.
Tekst i foto: Svijet zanata
SVIJET ZANATA 