Stasava nova generacija zlatara

U zlatarskoj radionici Fahrudina Sofića čuje se pravi mali orkestar mašina i alatki kojima vrijedne zanatlije na tradiocinalan način bruse, kuckaju i rezbare predivan nakit. Priča o ovoj radionici je priča o ličnom i porodičnom iskustvu zlatarstva, dugom skoro stoljeće. To je i priča o brojnim priznanjima za zanatsko majstorstvo, među kojima se izdvaja narudžba za izradu Medalje mira uručene predsjedniku SAD Bilu Klintonu i poklon Papi Pavlu II prilikom njegove posjete Sarajevu. Ali ovo je i priča o stasavanju nove, mlade generacije majstora zlatarstva.

Osamnaestogodišnja Alma Šehić iz Sarajeva i sedamnestogodišni Azer Oruč iz Duhre kod Kiseljaka marljivo uče zanat.

Fahrudin Sofić sa Azerom i Almom

U radionici srećemo i njihovog starijeg kolegu Farisa Hadžića (33 godine), koji je od malih nogu gledao, pomagao i uči zlatarsku vještinu, a sada marljivo i precizno samostalno izrađuje nakit.

“Pošto sam od malih nogu u radionici, u dogovoru sa čika Fahrom završio sam Umjetničku školu u Sarajevu, smjer obrada metala , a zatim i Akademiju likovnih umjetnosti. Uvijek mi je bilo interesantno da nešto pomažem u radionici. Malo po malo počeo sam da ulazim u posao. Čak i kada nisam bio raspoložen, mama mi je stalno govorila: Farise idi radi, gledaj, saznaji…Najgore ti je ostati u kući. Tokom srednje škole i fakulteta svakodnevno sam 3-4 sata dolazio ovdje u radionicu i radio. Čak sam i jedan dio maturskog rada za umjetničku školu ovdje radio” – priča Faris.

Zanatlije sa fakultetskim diplomama

Alma Šehić je još uvijek srednjoškolka, pohađa Prvu bošnjačku gimnaziju. Prva saznanja o zanatstvu sticala je od oca Elmira, po profesiji stomatologa, a po zanimanju zlatara!

“Otac me upoznao sa svijetom zlatarstva, kao što je njega njegov dajdža. Mada, nije sve ovo krenulo direktno od zlatarstva. Dok sam još bila mala, u vrtiću, vrlo me privlačio rad rukama, crtanje, dizajn, stvaranja nečeg što je vizuelno i opipljivo, nizanje nekih kuglica na konac. I zlatarstvo je najvjerovatnije bilo najbliže ovim mojim interesovanjima. Kada sam vidjela da od više dijelova mogu napraviti proizvod koji ću nositi kao nakit, ili će ga nositi neko drugi, ta ideja nečeg mog, a što će se svidjeti i drugima – eto to me privuklo zlatarstvu. To saznanje da mogu da napravim ono što zamislim– to mene oduševljava i to me privlači. Volim da učim, volim da istražujem” – kaže Alma.

Zanat se uči u školi, ali najviše kroz rad i život. Da učenje za zanatska zanimanja ne zatvara vrata širokom formalnom obrazovanju, već naprotiv, svjedoče i Faris i Alma.

“Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja na smjeru obrade metala, završio sam Akademiju likovnih umjetnosti. A onda sam vanredno završio i Školu metalskih zanimanja u Sarajevu, smjer zlatar” – kaže Faris.

I Alma razmišlja o fakultetu.

“ Mislim da će moja finalna odluka biti da proširim saznanja i vidike što se tiče zanatstva, da ovdje primjenim sve što se može, ali i da vidim u drugim zemljama šta se radi. Što se tiče studija, volila bih učiti o dizajnu nakita, i nekom drugom pristupu zlatarstvu, a poslije studija se vratiti se ovdje i posvetiti se izradi nakita” – kaže Alma, koja govori engleski i japanski jezik.

Moderno, a tradicionalno

Azer Oruč uskoro puni 18 godina. Ide u Srednju školu “Ivan Goran Kovačić”, zvanje dizajner odjeće. “Došao sam ovdje na praksu kod čika Fahre, zato što želim naučiti zlatarski zanat, imam najboljeg učitelja zlatarstva. Već dvije godine sam u radionici. Sviđa mi se ovaj posao. Sviđa mi se dodir sa materijalima. Želio bih se baviti ovim poslom, ostati ovdje kod čika Fahre” – navodi Azer.

Iako pripadaju novoj, mladoj, modernoj generaciji zanatlija, nakit izrađuju na tradicionalan način, onako kako se izrađivao prije 100 godina: kovanjem, presovanjem, brušenjem, čime metal zadržava svojstva koja ga i čine plemenitim. Nema lijevanja, štancanja, industrijske tehnologije. Radi se rukom. Moderne tehnologije se koriste u smislu dizajna, čekić može eventualno da zamjeni neka presa, mašina kroz koju se zlato oblikuje ne mora se pokretati rukom nego je pokreće struja, ali u principu nakit se izrađuje kako se nekada radilo.

“Učenici u radionici idu maltene od praistorijskog pravljenja nakita pa sve do najmodernijeg. Tako se uči zanat.Od materijala se koriste samo plemeniti metali – zlato, srebro i bakar. Radimo i sa dragim kamenjem. Što bi rekli, imamo sve što je iz zemlje izašlo, a imamo i sve što je iz vasione došlo” – zaključuje majstor zlatarstva Fahrudin Sofić.

Autor teksta i fotografija: Darko Udovičić

(dozvoljeno prenošenje sadržaja uz obavezno navođenje izvora i autora)