Zanatska izrada banjalučkog dajaka i dalje opstaje

Venecija ima svoje gondole, a Banja Luka svoje dajake. Venecija je svoje čamce uspjela eksploatisati i valorizovati na razne načine, a i banjalučki dajak od skora ne zaostaje. Petorica majstora iz Banjaluke Tonči I Mario Zamolo i sinovi nasljednici Dario i Andrej Zamolo, te Boris Savić i Edvard Cucek su u julu prošle godine otputovali u italijanski grad Trento, gdje su za tri dana, na licu mjesta, napravili dajak. Tako je “La gondola bosnaica“, kako su Italijani prozvali vrbaski dajak čamac, zaplovio rijekom Adiđo.

Dajak je specifična vrsta čamca –dugačak, uzak, plitkog gaza, svojom konstrukcijom prilagođen prirodi rijeke Vrbas, zbog čega se još naziva i Vrbaski dajak. Smatra se da je star koliko i grad Banja Luka na obalama Vrbasa. Naime, pretpostavlja se da je dajak nastao zato što na Vrbasu nije bilo mostova, pa je čamac bio jedini način prelaska sa obale na obalu, i ljudi i robe. Kasnije kad su sagrađeni mostovi, dajak je opstao kako bi se premostile obale bez plaćanja mostarine. Imajuću u vidu da je Vrbas brza, najvećim dijelom svog toka plitka Rijeka, sa plitkim kamenitim koritom, trebalo je konstruisati čamac posebne konstrukcije, koji se pokreće tj. odguruje drvenom motkom. I upravo po toj drvenoj motki – dajaku, čamac je dobio ime.

Foto: Sportsko udruženje građana “Dajak klub” Banja Luka
Foto: Sportsko udruženje građana “Dajak klub” Banja Luka

Za proizvodnju dajaka potrebna je velika stolarska vještina. Pravi se uglavnom ručno, od drveta. Najpoznatiji majstor za pravljenje dajaka je Banjalučanin Andrej Zamolo. Zanat je naslijedio od oca, I danas se njime bavi zajedno sa bratom Dariom.

“Tu i tamo se pojavi neko da sam sebi napravi čamac, ali u suštini dajak čamce trenutno pravi samo naša porodica, moj brat Dario i ja. Za izradu kvalitetnog dajaka potrebno je 20 dana. Trenutno Vrbasom plovi blizu 70 čamaca”, govorio je svojevremeno za bh. Medije Andrej Zamolo.

Andrej Zamolo
Andrej Zamolo

Dužina dajaka je kroz istoriju varirala od šest do devet metara, širina od 70 centimetara do metra u zavisnosti od namjene i majstora koji je pravio čamac, a težina dajaka je varirala od 120 do 180 kilograma zbog katrana kojim je čamac premazivan radi zaštite.Današnji dajaci imaju dužinu trupa 6,80 metara ukupna dužina je 7,30 do 7,50 metara u zavisnosti od dužine ukrasnog dijela čamca odnosno špica čamca. Dubina čamca je 30 cm, širina je 80 cm, a težina je stotinjak kilograma. Nosivost dajaka je oko 500 kilograma, odnosno u njega može stati i šest odraslih ljudi, mada je za idealnu vožnju optimalno troje ljudi i dajakaš.

Dajaci svoju punu promociju dožive tokom “Ljeta na Vrbasu”, tradicionalne banjalučke manifestacije, koja se održava još od 1953. godine

Autor teksta Darko Udovičić

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s