Ramo Mandić, stolar iz Srebrenice

Prenosimo nekoliko interesantnih priča sa USAID platforme

“Svakome nekad u životu zatreba tudja pomoć. Ako ti neko pomogne, ne zaboravi da je tvoja obaveza pomoci poslije nekom drugom!
Kad sam se prije skoro dvije decenije vratio iz izbjeglištva u svoje selo Glavovići, pokraj Srebrenice, preživljavao sam jedva od par krava i pokoje košnice pčela. Nedovoljno da obezbjedim pristojan život i školvanje za dva sina koji su uskoro trebali krenuti u školu. Umjesto njih, u školu sam krenuo ja. Slučajno sam saznao za USAID internship program preko Prijatelja Srebrenice i počeo učiti kako se obradjuje drvo. Mislio sam, ako nista drugo, napravit ću sebi još par košnica a pokušati pokoju i prodati. Nakon zavšene obuke i obavljene prakse u obližnjoj drvopreradjivačkoj radnji, uslijedila je nova podrška – dobio sam prvu, u to doba dosta jednostavnu, masinu za obradu drveta i poceo praviti košnice. Ovaj put je podrška prijatelja iz USAID-a bila jos više ciljana – obuka za pravljenje biznis plana i moderna mašina za drvo! Prionuo sam na posao, sve više se usavršavao u obradi drveta a nagrada na regionalnom Sajmu poslovnih ideja učvrsitila me u mom poslovnom opredjeljenju. Uz kredit iz USAID podržanog Fonda za financiranje mladih privrednika nabavio dodatne mašine I proširio proizvodnju. I danas se prepričava u moj kraju kako sam vratio više kretdita neko sto sam trebao. Jeste, u taj sam Fond vratio više novca nego što je moj kreditni ugovor nalagao, ali iz jedne pobude – da u Fondu bude što više novca za financiranje madih preduzetnika kako bi se i drugima pružila šansa da razviju svoje ideje.
Pomoć prijatelja se najbolje cijeni tako što se pomogne nekom drugom.”

Izvor: USAID Bosna i Hercegovina