Devet zanata pod jednim krovom

DIREKTOR SREDNJE ŠKOLE METALSKIH ZANIMANJA U SARAJEVU GOVORI ZA SVIJET ZANATA

Limari, optičari, CNC operateri mogu vrlo brzo naći zaposlenje. Radimo i prekvalifikaciju.  Imamo slučajeva da su dolazili ljekari oftamolozi da se prekvalifikuju u optičare.

Osnova za dobrog zanatskog radnika je dobra škola. Primjer je Srednja škola metalskih zanimanja u Sarajevu. Obrazuje mlade ljude za čak devet zanimanja III stepena stručne spreme: bravara, instalatera centralnog grijanja, plinskog i vodoinstalatera, zlatara- draguljara, zavarivača, automehaničara, optičara, autolimara, operatare na CNC alatnim mašinama za obradu skidanjem strugotina. Učenici u ovoj školi imaju mogućnost sticanja i IV stepena stručne spreme.  O školi, perspektivi njenih učenika, kvalitetu i mogućnostima za poboljšanje obrazovanja mladih za zanatska zanimanja razgovarali smo sa direktorom škole Elmedinom Lukačem.

Dugo vremena su postojale predrasude o školi za metalska zanimanja, kao i drugim školama koje obrazuju mlade za zanate. Nije bilo popularno «ići na zanat», a i postojala je neka vrsta straha i predrasude od «problematičnih» učenika. Toga više nema, kaže direktor Lukač.

– Postigli smo da se što više lijepih stvari čuje o našoj školi. Recimo, prije dvije godine smo organizovali sajam srednjih škola. Bilo je fenomenalno. Bilo je jako posjećeno od učenika osnovnih škola. Pružili smo mogućnost i ostalim školama da se promovišu, jer smatramo da je to najbolji način da roditelj i njegovo dijete nakon završene osnovne škole izaberu kojim putem će dalje krenuti  i koju će srednju školu upisati.

Kakva je perspektiva mladih ljudi koji završe Srednju školu metalskih zanimanja, prije svega učenika koji se obrazuju za  III stepen stručne spreme ?

– Djeca zanatlija, čiji roditelji već imaju svoje radnje, relativno su zbrinuta. Preuzeće tradiciju porodičnog zanata i tako pokušati sebi stvoriti egzistenciju. Međutim, u posljednje vrijeme mi u saradnji sa privrednim organizacijama dogovaramo da jedan dio praktične nastave naša djeca obavljaju u tim privrednim organizacijama i nije rijetka situacija da naši učenici po završetku školovanja ostaju raditi u tim firmama. To su učenici koji pametno iskoriste vrijeme u našoj školi, odnosno dobro nauče svoj zanat. Kada idemo na dogovore u ta preduzeća, sve više srećemo naše bivše učenike koji rade, a poslodavci obično o njima imaju samo riječi hvala.

Da li učenici i u samoj školi imaju mogućnost za praktičnu nastavu i rad koji je vezan za njihova buduća profesionalna zanimanja ?

– Naravno. Naši učenici na praktičnoj nastavi u školi izrađuju konkretne proizvode. Možete vidjeti te dvije kante iza vas. Napravili smo ih šest, za Osnovnu školu “Isak Samokovlija”, a ove dvije će se postaviti ispred naše škole. Izradili smo i veliki kontejner koji služi da se u njega odlaže odjeća i obuća  socijalno ugroženim porodicama. Kontejner se nalazi u prizemlju naše škole.

Također smo napravili  i osam natkrivenih  biciklističkih parkirališta, koja su postavljena u Sarajevu. Mi smo to radili u saradnji sa Ministarstvom za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo, koje je  taj projekat osmislilo, a mi smo im ponudili da budemo izvođači radova. Oni su nam kupili materijal, a naši učenici su to uradili na časovima praktične nastave. Time ssmo htjeli da izazovemo osjećaj ponosa kod učenika. Kada prošeta gradom i vidi šta je konkretno napravio  kod učenika to izaziva ponos, a ne kao nekad prije stid zbog upisa u našu školu. Od kada smo ovakve stvari uveli, đaci sa mnogo većim entuzijazmom ulazi na časove praktične nastave, jer vide da već u toku školovanja mogu da bude od koristi društvu i okolini.

 Koliko država, to jest Kanton, Vlada Federacije ili opštine pomažu i podstiču školovanje za  zanatska zanimanja i da li postoji još neki način na koji se mogu popularizovati metalska zanimanja?

– Prije godinu dana Vlada Kantona Sarajevo je počela da dodjeljuje stipendije u visini od 1000 KM godišnje za učenike koji upišu smjerove za deficitarna zanimanja, a samim tim učestvuju u promociji i nekih zanatskih profesila .Također je i Opština Stari Grad raspisala konkurs za stipendije. Naša škola od tih deficitarnih zanimanja obrazuje limare, operatore na CNC alatnim mašinama, automehaničare, bravare, zavarivače, plinske i vodoinstalatere…. CNC mašineMeđutim, u našu školu se u posljednje tri godine nije upisao ni jedna zavarivač, a jako su traženi. Moram ipak reći da se dosta toga radi i stihijski.  Promocija zanatskih zanimanja bi se trebala raditi sistemski, sa konkretni potezima. Naravno, stipendiranje je jako važno, ali bi trebali nekako uključiti poslodavce i privrednike u ovaj proces. Trebali bi i oni da učestvuju u kreiranju nastavnih planova i programa, da oni izraze želje i daju mišljenja šta to treba da zna jedan zanatlija koga će on sutra eventualno zaposliti. Trebali bi da učestvuju u obuci tih učenika, jer je ovo sad samo povremeno. Škola sklopi ugovor sa nekom privrednom organizacijom i to vam je to. Jako je važno da taj neko u firmi, koji prihvati naše učenike na praksu, ima neku pedagošku komponentu. On sam mora da završi neku vrstu obuke ili neki kurs. Ti ljudi bi se trebali obučiti za rad sa učenicima, a to samo ministarstvo može da postigne. Imate ljude koji savršeno dobro poznaju svoj posao, ali ne znaju da prenesu svoje znanje drugom.

Govorite zapravo o modelu dualnog obrazovanja?

 –  U posljednje vrijeme se govori da se uvede to famozno dualno obrazovanje. Veći dio prakse da se obavlja u privredi, a drugi dio u školi, ali mislim da ljudi na različite načine tumače šta je to dualno obrazovanje. Dualno obrazovanje bi prvo trebali na pravi način definisati. Šta mu je cilj, a šta mu je svrh ? Šta želimo postići njime? Trebamo postaviti određene kriterije, a prije svega za poslodavca. Ne možete u neku malu privrednu organizaciju,  koja imam malu halu  za proizvodnju, poslati desetoro djece. On nema kapaciteta da ih primi. Moraju se uspostaviti kriteriji šta mora da zadovolji neka  firma da bi se priključila projektu dualnog obrazovanja.

Da li vaša škola ima program prekvalifikacije ?

 – Radimo prekvalifikaciju i imamo i polaznika. Imamo slučajeva da su dolazili doktori oftamolozi da se prekvalifikuju u optičare. Ne zato što nemaju posla, nego recimo  žele da otvore optičarsku radnju. Praksa za optičare u školuTakođer, ima onih koji su završili samo gimnaziju, a ne uspiju da završe fakultet, dođu kod nas i prekvalifikuju se za neki zanat. Po nekim našim informacijama, dosta njih poslije prekvalifikacije dobije posao.  Mi smo prije nekoliko mjeseci predali zahtjev da nam se proširi djelatnost i na obrazovanje odraslih. Čekamo da Skupština Kantona usvoji naš zahtjev, a Vlada nam je dala saglasnost. Ovo nam daje mogućnost da osim postojećih zanimanja, stručno osposobljavamo ljude i za neku drugu vrstu posla u roku od nekoliko mjeseci.  Ne mora značiti da je to prekvalifikacija, to je učenje za neko zanimanje koje u  nomenklaturi zanimanja ne postoji, ali neko ima potrebu za tim. Sada radimo sa društvom optičara za zanimanje optometriste. Niko se u Bosni i Hercegovini za to ne školuje. Ne postoji škola za optometriju. E, to je pravi put. Poslodavci i škola kreiraju program. Oni se izjasne šta im treba, a mi to uobličimo. Ovo je jako važno. Ova bi obuka trajala oko šest mjeseci. Sad će u  optičarskim radnjama naši optometristi moći da mjere dioptriju, a ne ljekari koji poslije završenog posla u bolnicama dolaze i to rade. Mjerenje dioptrije nije ljekarski posao.

Kakva je perspektiva mladih ljudi koji završe vašu ili sličnu školu ?

 – Limari, optičari i CNC operateri mogu da nađu vrlo brzo posao. Optičarskih radnji ima u Sarajevu, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Firme za održavanje zapošljavaju limare. Većina tih održavanja su vezana za limarstvo. Vogošća je cijela industrijska zona, svi tamo imaju CNC mašine. Naravno, i instalateri centralnog i plinskog grijanja relativno lako dobiju posao.  Za ostala zanimanja koja školujemo mora se država pobrinuti. Da li je to neka vrsta pomoći firmama koje zapošljavaju mlade radnike ili mladim ljudima pomoći pri otvaranju sopstvenog biznisa.  Škola u svemu ovome može samo doprinijeti u kvalitetu obrazovanja. Često nas optužuju da obrazovanje nije u skladu sa tržištem rada, a evo ja vas pitam, a koje je to tržište? Da li je to Sarajevo, Bosna i Hercegovina ili svijet? Škola ne radi samo sa Sarajevom. Naš zadatak je da učenik može dobiti posao u Beču, Sarajevu, Amsterdamu, Mostaru… Ne mogu ja proizvoditi učenika da zadovolji samo potrebe jednog preduzeća. Iskreno se nadam da mladi koji završe našu školu imaju budućnost u Bosni i Hercegovini,ali mora biti iskrena namjera prije svega politika. Ljudi u politici, koji donose odluke, moraju da imaju afinitet prema ovome.

Također, mladi ljudi koji završe zanat i sami moraju da budu poduzetni i neke stvari sami da rješavaju. Kada završiš zanat, a nemaš posao, ne treba da sjediš i čekaš da ti ga neko ponudi. Poznajem neke mlade automehaničare. Kažu da nema posla, slabo ide. Ja ih pitam : da li si napisao na nekom letku svoj CV i u njega stavio šta sve znaš da radiš ? Da li si otišao od sandučića do sandučića i taj letak ubacio? Da li si obišao sve automehaničarske radnje u Kantonu Sarajevo ? Oni mi kažu da nisu. Poduzetnička filozofija u ovome  je jako važna, isto onoliko koliko i politika koja itekako treba da im pomogne. Oni moraju prije odlaska iz škole da dobiju neku informaciju putem nekog kursa ili seminara kako i na koji način pokrenuti sopstveni biznis. Sredstva informisanja se ne bave ovim stvarima. Bave se visokom politikom, aferama, negativnim stvarima u društvu, a jako malo nekim lijepim, korisnim i pozitivnim stvarima u ovoj državi.

Autor Darko Udovičić

(dozvoljeno prenošenje sadržaja uz obavezno navođenje izvora i autora)