Priče nesuđenog kuhara: Rižoto u Trstu sa ukusom bezbrižnog djetinjstva

Porodično smo nekoliko puta išli u Trst,a nekoliko puta sam putovao i sam. U tom prelijepom italijanskom gradiću na Jadranskom moru imamo rodbinu, pa smo još od malena brat i ja sa mamom i tatom odlazili do njih u posjetu. U to vrijeme Trst je vrvio od Jugovića koji su tamo dolazili da bi kupili farmerke, parfeme, kafu ili nešto drugo, jer te stvari i marke u tadošnjoj državi nije bilo moguće kupiti. Tetka Brana i moja pokojna mama se još bolje sjećaju tih vremena. Ovo su naravno klišei, ali slatki klišei kojih se svako ko je u to vrijeme išao do Trsta rado prisjeća. Mi smo imali neku vrstu male privilegije jer smo mogli ostati duže i sagledati taj lijepi grad na drugi način. Nekada smo išli kolima, a nekada vozom. Bila su to divna putovanja malim zelenim Reno 4, obično preko Plitvica gdje smo kupovali odličan lički kravlji sir škripavac, pa onda do Opatije i tako sve do Trsta. Ponekad se išlo i preko Kopra ili Sežane.

U većini slučajeva spavali smo kod teta Justine, dedine sestre koja je bila Slovenka iz Trsta, a  udata za Čeha. Živjeli su u gradiću koji se zvao Vila Opicina i koji je bio ustvari predgrađe Trsta. Skoro svaki put kada smo došli u njihov mali stan, on je bio pun Justinine rodbine i tazbine iz Trsta i Genove. Ni do dan danas mi nije jasno kako smo svi mogli stati, a još manje kako smo svi mogli spavati kod nje. Vjerovatno se u par navrata spavalo kod Justininog sina Lučija direktno u Trstu, koliko me sjećanje služi.

Veliki sto u maloj Justininoj kuhinji krcat ljudi koji glasno pričaju, a tu galamu obogaćuje još upaljeni radio ili televizor. To je slika koju pamtim. Pletenka od jednog litra crnog vina i ogromna količina crvenog rižota od velikog zrna riže koji je napravljen samo sa domaćim pelatom, bjelim lukom, parmezanom i maslinovim uljem. Na stolu stoji i veliki komad  parmezana koga grickaju i po želji rendaju i dodaju u rižoto. Na drugom uglu stola prozirna zdjela u kojoj se nalazi hladna salata od graha sa liskama tanko rezanog cvenog luka i kuhanim jajima koja su takođe tanko izrezana na kriške, a sve to lagano smješano i zaliveno maslinovim uljem. 

Ta u suštini jako skromna, ali izuteno ukusna trpeza sa glasnom i prijatnom atmosferom mi se urezala u pamćenje. Kada sam odrastao salatu od graha sam znao često napraviti i ukus je bio onaj iz Trsta, s tim da u salatu još dodam malo limuna, tune i kapara. Međutim taj rižoto nikako da potrefim. Ukus nije kao onaj teta Justine. Da li je to zbog riže, pelata, maslinovog ulja ili je možda zbog sjećanja iz djetinjstva…Biće da je imao ukus bezbrižnog djetinjstva.

Autor: Darko Udovičić