Fijaker stari ulicama luta…

U Sarajevu je fijaker turistička atrakcija. Skoro da nema Sarajlije ili turiste koji se nije bar jednom provozao Velikom alejom na Ilidži prema Vrelu Bosne. Vožnja fijakerom je nažalost prisutna samo u toplom periodu godine. Ni broj sarajevskih fijakera nije prevelik. Ovo je zanimanje koje bi se sigurno moglo unaprijediti i razviti još više.

(c) Darko Udovičić Velika aleja na Ilidži Sarajevo

U nastavku saznajte interesantne stvari i zanimljivosti o fijakerima, njihovoj tradiciji, ali i adaptaciji ovog zanimanja za nova vremena u Beču. Zahvaljujemo Uredu Grada Beča u Sarajevu na ustupljenom tekstu.

Fijakeri u Beču

Fijakeri u Beču postoje od 1693. a sama riječ “uvezena” je iz Pariza, gdje je od 1662. ispred hotela u Ulici svetog Fijakera (Rue de Saint Fiacre) bilo stajališe kočija za najam preduzetnika i trgovca konjima Nicolasa Sauvagea, koje su Parižani zbog ulice nazvali fijaker.

Za privatni prevoz ljudi od strane fijakera bila je potrebna dozvola iz sjedišta policije. Ne postoje ni dokumenti ni slike o ranoj historiji fijakera u Beču. 1788. godine bilo je ukupno 648 kočija.

Bečki fijakerista (1967) Copyright PID

Odredba o fijakerima, izdata 22. jula 1800. propisuje da fijaker u Beču mora posjedovati broj i da se mora podnijeti zahtjev za vozačku dozvolu u sjedištu policije. Vagoni su (za razliku od elegantnijih gradskih najamnih vagona) imali bijeli broj nanesen uljanom bojom na tri strane, dodijeljena fiksna parkirna mjesta te su za njih važili strogi propisi o vožnji (npr. zabrana vožnje na cestama označenim asfaltnim popločavanjem za pješake i zabrana prekoračenja brzine). Postojale su i različite vrste kočija: otvoreni, zatvoreni (“Coupés”), kočije sa samo jednim konjem i tzv. “Landau” (za kopnena putovanja).

(c) Regina Hugli fijaker u Beču

Sa reorganizacijom trgovačkog zakonodavstva 1859. godine, napravljena je razlika između slobodne gradske iznajmljene kočije (održavanje vozila dostupnih za svačiju upotrebu) i licencirane trgovine iznajmljenim kočijama (kojoj su dodijeljena fiksna stajališta). Od Prvog svjetskog rata, fijaker u Beču se uglavnom angažuje za obilaske grada, posjete Prateru i posebne prilike (vjenčanja i sl.). 1965. godine u Beču je registrovano 27 vagona, a 1992. godine 43.

(c) Regina Hugli fijaker u Beču

Fijakeri u Beču danas važe za popularnu turističku atrakciju. Iako se često mogu čuti priče da je vožnja fijakerom izrabljivanje i mučenje životinja, fijakeristi svoje konje paze, te ih tokom zimskih mjeseci pokrivaju i stavljaju im zaštitu za uši. U toku ljetnjih meseci fijakeri rotiraju na stanicama kako bi svi konji bili neko vrijeme bili u hladu dok čekaju mušterije. U malim frižiderima na fijakeru drže povrće i voće za svoje ljubimce. Bečki fijakerski konji “rade” samo 18 dana u mjesecu i za razliku od trkačkih i drugih radnih konja dožive duboku starost i od 30 godina. U Beču je registrovano 21 preduzeće fijakerista koji raspolažu sa ukupno 300 konja. Uglavnom je to porodičan posao koji se nasljeđuje generacijama.

Bečki fijakeri i pandemija

Prije dvije godine zbog pandemije koronavirusa i bečki fijakeri ostali su bez primarnog posla, ali su u saradnji s hotelom Intercontinental u Beču, imali novu namjenu – isporučivali su hranu posebno ugroženim osobama. Kuhinja hotela InterContinental pripremala je oko 250 besplatnih obroka dnevno, a fijakeri su ih razvozili. Na taj način su imali priliku za kretanje, a samim tim i vježbu konja.

Fijakeri su u toku pandemije posebno bili pogođeni manjkom turista. Stoga su ih Grad i Privredna komora Beča podržali kroz različite paket pomoći. Grad im je odobrio naknadu u hrani i 250 € mjesečno za troškove veterinara. Drugi paket mjera je pokrio troškove hrane, slame za štale i njegu kopita.

Pravne osnove

Pravni osnov za uzgoj i upotrebu konja primjeren vrsti utvrđeni su Zakonom o dobrobiti životinja i 1. Pravilnikom o stočarstvu.

Svakom fijakeru je potrebna dozvola. Službeni veterinari provjeravaju zdravstveno stanje konja i uslove u kojima se drže. Prije upotrebe konja potrebno je dostaviti veterinarski medicinski izvještaj o zdravstvenom stanju koji se obnavlja svake godine. Osim toga, potrebno je dostaviti izvještaj o podobnosti i obučenosti za fijakerskog konja.

Vožnja je dozvoljena svakog dana između 11 i 22 sata. Ovo se ne odnosi na takozvana naručena putovanja, koja su moguća tek nakon blagovremenog obavještavanja nadležnih. Ako temperatura u centru grada dostigne 35 stepeni, vožnje više nisu dozvoljeni. U principu, korištenje svakog konja je dozvoljeno samo 18 dana u mjesecu.

Službeni veterinari obraćaju posebnu pažnju na sljedeće tačke prilikom pregleda životinja u štalama, koje su zasnovane na riziku:

– status uhranjenosti

– opšte ponašanje

– cirkulaciju

– disanje

– potkivanje i stanje kopita

– ekstremiteti

– upotrebljivost i ponašanje

Konji koji ne ispunjavaju uslove biće uklonjeni iz vozačke službe po nalogu nadležnih.

E-fijaker u Beču

U Beču je predstavljen i novi oblik ekološki prihvatljivog električnog prijevoza: prvi e-fijaker u Austriji. Ovu električnu kočiju, koja može primiti do osmero putnika, pokreće električna energija iz obnovljivih izvora. Napaja se na javnim gradskim punionicama, a jednim punjenjem može preći i do 120 kilometara. Pritom zahvaljujući motornoj snazi od 16 kW postiže brzinu do 25 km/h. Međutm, električni fijaker neće zamijeniti poznate bečke dvoprežne kočije, već je njegova svrha najprije promoviranje gradske mreže e-punionica. Naime, ako se električni automobil napaja električnom energijom iz obnovljivih izvora, njegova će godišnja emisija stakleničkih plinova biti tri četvrtine manja u odnosu na uobičajene automobile.